Imao je najlepši osmeh koji sam ikad videla, a u njegovim sjajnim očima videla sam divljenje dok me je gledao.
“ To je ona američka špijunka za koju si pitao”, reče Dara.“ Mila devojka, potpuno bezopasna.”
“ Pa sad, kako za koga”, promrmlja Andrija dvosmisleno.
“ Za mene sigurno nije, a ti se, bogami, čuvaj”, reče Deda.
“ Pa, dedo, nisam baš siguran da je tako. Onomad, kad smo mislili da si na izdisaju, ti si napravio sina. A što se mene tiče, nikad se nisam čuvao lepih devojaka.”
“ Onda si ti slab agent”, zaključi Deda.“ Ili nisi čitao špijunske romane pa ne znaš da su najopasnije špijunke upravo lepe žene”.
“ Možda je tako bilo u tvoje vreme. Sad su najopasniji špijuni – hakeri. Kad ti oni naprave zvrčku, ne možeš da se dovedeš u red nedelju dana.”
“ Zato si se ti tako zgurio od sedenja za kompjuterom. Vidiš kakav je Stefan, k ' o mladić”, Deda potapša Stefana po plećima.
“ Pa za tebe i jeste mladić”, primeti Andrija.“ Ali, izgleda da moram sam da se predstavim ovoj lepotici. Gospođice, oprostite na smetnji i dozvolite da se predstavim. Ja sam Andrija, ili Endrju, kako vi kažete i unuk sam ovog oronulog starca ovde. Možete me zvati Endi.”
Govorio je tečan engleski, bez određenog naglaska, ono što bismo zvali ' školski ' engleski.
136