Ovo mi je zagolicalo maštu. Kakva to žena mora biti da bi Nena zbog nje bila ljubomorna, mislila sam. Mora biti jedino mnogo mlađa, jer, teško može biti lepša. Međutim, čekalo me je iznenađenje.
Išli smo istim onakvim triciklima kakve smo koristili u gradu. Naravno, iznajmili smo ih, opet koristeći lične kartice. ' Koliko su mi sa skinuli sa računa?' pitala sam se, ali nisam bila zabrinuta jer mi je rečeno da na računu imam dovoljno sredstava za podmirivanje svih potreba, da svako u Slaviji ima dovoljno sredstava. Zemlja blagostanja u doslovnom smislu.
Sad je vreme da ispravim i nadoknadim ozbiljan propust koji sam napravila u prethodnim pismima. Naime, toliko sam bila usmerena na razgovore sa ljudima da sam vam malo, ili nimalo, pisala o izgledu Suvarije. To sam shvatila čitajući onaj Deda Učin nazovi esej. Ako ništa, bar je u opisivanju dobar.
Suvarija nije selo kakva su obično sela u Evropi ili, da budemo konkretni, u Šumadiji. Sve ulice, ako se uopšte mogu nazvati tako, popločane su kamenim pločama koje su hrapave, verovatno da se ljudi ne bi klizali po njima. Ulice uglavnom nisu prave jer slede oblike zemljišta. Nisu ni iste širine jer očito nisu iste važnosti. Iz uske ulice kojom smo pošli od Dedine kuće izašli smo na trg sa koga smo ušli u širu ulicu.“ Ovo je put za Voden”, rekao mi je Deda.
A trgovi u Suvariji posebna su priča; i to je zapravo ona bitna razlika koja Suvariju čini posebnom. Trgovi su zapravo parkovi, sa stazama-ulicama koje se ukrštaju na trgu-parku, a pored staza su klupe ako neko
129