poimanjem sticanja dobara i ličnim bogaćenjem. Osnovna vrednost vašeg društvenog uređenja je lično bogatstvo po svaku cenu. Osnovna vrednost mog, da ne kažem zadružnog poimanja je blagostanje za sve. Ako je to komunizam, pa – neka bude, ali, za mene je to – humanizam.
Osetila sam da je Deda u pravu i odlučila da prekinem tu besmislenu raspravu, ali, zapazila sam još nešto: Deda je jači u raspravi i sigurniji u svojoj teoriji kada je izazvan na polemiku. Tada su mu misli jasnije i sigurnije ih obrazlaže.
“ Dedo, u pravu ste”, rekoh.“ Ali, meni je sad nešto drugo na umu. Obećali ste da ćete me upoznati sa drugim osnivačima vaše Zadruge – Stefanom, Hanom. Miljom, Anđom, Lanom … Kada će to biti?”
“ Odlično što si se upravo sad toga setila”, reče Deda.“ Sutra je subota, a mi se sastajemo uvek subotom u podne. Sutra, kad popijemo prepodnevnu kafu na kuhinjskoj terasi, spremi se za vožnju biciklom.”“ Zar se ne sastajete ovde, u Suvariji?”, začudih se.“ Da, u Suvariji, ali malo izvan sela, na jezeru Voden, kod Dare Vračare.”“ A, pa ne možeš ti bez te veštice!”, pljesnu Nevena rukama.
“ Pobogu ženo, pa nisi valjda ljubomorna?”, reče Deda.“ Podsećam te da sam ja samo oronuli starac, a Dara je još starija.”
“ Znam ja koliko si ti oronuo”, reče Nena značajno,“ a koliko je Dara stara – to se vidi. Eto, neka Sami proceni koliko je ona stara.”
128