narod izgubio poverenje u takvu ' socijalističku ', a zapravo lopovsku, zadrugu.
A kakva je bila ta porodična, obiteljska zadruga za kakvu se ja zalažem? Prvo, velika, prostrana kuća, obavezno prizemna, da se deca i starci ne pokrše na stepenicama. Oko nje prostrano dvorište prekriveno travom koja se redovno kosi. Jedna velika lipa, ili neko drugo granato drvo, sa ljuljaškom na niskoj bočnoj grani, a ispod nje je astal sa klupama za sedenje. Tu se leti sedi, pije kafa ili čaj, a može se i obedovati. Sto je dugačak, pa tu deca mogu raditi školske zadatke.
Ispred kuće širok trem-doksat-veranda-terasabalkon koji ima istu namenu kao i pomenuti lipov hlad, s tim što se on zimi može i zatvoriti i grejati.
Glavnu funkciju i trema i lipovog hlada još nisam spomenuo. Njegova osnovna namena je da se tu održavaju skupštine zadrugara, svih članova zadruge. Skupština je ta koja donosi najvažnije odluke vezane za zadrugu kao što je izbor domaćina, čoveka ili žene koji zadrugom upravljaju i koji je predstavljaju. Domaćin je obično najstariji član zadruge, a novi se bira kad domaćin umre. U tom slučaju je to najstariji njegov sin, ali neretko to može biti i kći koja je dovela muža u kuću. Skupština takođe donosi odluku kad treba kupiti imovinu( nepokretnu ili pokretnu( zemlju, stoku, vršalicu i sl.) Za manje nabavke( odeća i obuća za članove zadruge, pojedinih alatki i sl.) odluku donosi sam domaćin.
Kao što rekoh, domaćin upravlja zadrugom i predstavlja je kod državnih vlasti. On raspolaže zadružnim novcem i troši ga kada je to neophodno i korisno za
124