Ovo je bila mala laž, htela sam zapravo da saznam koliko je star.
“ E pa ovako. Stevan Dabić, rođen 1987. u Cerju. Od oca Vlastimira i majke Jane, razveden, dvoje odrasle dece.”
“ Čika Stevo, gde ste upoznali Deda Uču i kako ste dospeli u Zadrugu?”
“ Kako gde? Pa u Cerju. On je rodom iz Cerja k ' o i ja. Bio je učitelj u Cerju kad sam se ja rodio, i posle, kad sam pošao u školu.”“ Kakav je bio kao učitelj?”, požurih da upitam.“ Ko, Dobrota? Pa samo mu ime kaže. Dobar kao i sad kao domaćin. Nema šta da mu se zameri. Kad su me prvi put našli pijanog u jarku, pokrivenog prvim snegom, on je došao kod mene kući da me izgrdi.
' Stevo, bre, urazumi se, batali piće, imaš divnu ženu i dvoje zlatne dece. Zar da crkneš od pića i ostaviš ih nezbrinute? Znaš da oni ne mogu da se brinu o onolikom voćnjaku koji si zasadio '.
' Učo, izvini, pogrešio sam ', pravdao sam se. ' Svratio sam kod Milije na kazan, peko kominu, i uvatilo me. Neću više.'
' Nemo men ' da se pravdaš ', kaže Uča, ' njima se izvinjavaj ', pokazao je na Maru i decu. Jana je tad imala šes ' godina, Vuk tri. Mara je sedela na kauču i tiho cmizdrila držeći Vuka na krilu. Jana uplašeno iskolačila oči, mislilo dete da sam umro kad su me onako mokrog uneli u kuću i metuli pored šporeta.
' Nije on loš Učo, kakvih ima ' počela Mara da me pravda, iako mi je stalno zvocala što pijem i krila raki-
105