strešnica treba da zaštiti samo od kiše jer je loza pružala hlad.
Pod nadstrešnicom je bio sto sa tri stolice; Steva je seo na jednu, a ja sam spustila kutiju i čaše na sto. On je nestrpljivo, drhtavim rukama odvrnuo zatvarač u usuo vino u čaše.
“ Aj ' živeli, gospođice”, rekao je i iskapio čašu na eks.
I ja sam podigla čašu i otpila malo. Iako smo pre polaska od kuće doručkovali, znala sam da će me vino brzo ošamutiti ako ne pojedem još nešto. Otvorila sam kutiju i uzela sendvič. Zatim sam kutiju pružila Stevi. Odmahnuo je rukom.“ Fala”, rekao je,“ dok ima vina, jelo mi ne treba.”
Uzela sam diktafon iz tašne, stavila ga na sto i uključila.
“ Gospodine Stevo, ako dozvolite, ja bih vam postavila nekoliko pitanja”, započela sam.
“ Au, bog te maz ' o, pa ovo saslušanje!”, uzviknuo je i posegao za čašom. Sad je otpio samo malo, a meni je bilo potrebno da se što više opusti i raspriča.
“ Nije saslušanje”, rekla sam i kucnula njegovu čašu svojom. On ju je odmah podigao i nagnuo, verovatno po navici.“ Ovo se u novinarstvu zove intervju.”
“ Znam, ćero, kako se zove, al ' nemo ' da me zoveš ' gospodine ', nosam navik ' o, zovi me ' čika Stevo ', kao i Nenad. A sad, pitaj šta oćeš.”
“ Najpre, čika Stevo, recite mi vaše pravo ime, godinu i mesto rođenja. To mi je potrebno da bih bolje shvatila vaš odnos sa Deda Učom.”
104