“ Da, klima-uređaj održava temperaturu na 17 stepeni Celzijusa”, potvrdi Nenad.“ Vino na toj temperaturi je najukusnije. Sad ćeš probati, ali, idemo prvo u flaširnicu.”
Flaširnica je prostorija u kojoj se vino sipa u boce, toliko sam shvatila. Ovde se to ne radi automatski kao u drugim vinarijama. Kako sam shvatila, nemaju veliku proizvodnju, svega nekoliko hiljada litara. Iz velike hale, kroz koju smo upravo prošli, u kojoj vino sazreva u buradima ne većim od sto litara, ' dva akova ', reče Nenad posle, kolicima-dizalicom donose burad u flaširnicu, podignu na određenu visinu, ubace gumeno ili plastično crevo u bure i istaču vino u široku posudu. Tako se vino provetrava. Iz široke posude zahvataju vino i sipaju ga u boce koje stavljaju na traku da ih mašina začepi. Boce od 0,75l zatvaraju se drvenim čepovima, a od litar, metalnim. Manje boce su na tržištu skuplje, iako ne znam zašto, vino i u jednima i u drugima je isto.
Kad smo ušli u flaširnicu, jedno bure je stajalo na dizalici i iz njega je teklo vino u plastično korito koje je bilo dovoljno veliko da primi sve vino iz bureta. Tu su bile i litarske boce koje treba napuniti.
Stevu sam odmah poznala. Kako sam shvatila, bio je mlađi od Deda Uče trideset i pet godina, što znači da sad ima oko šezdeset pet. Da, u flaširnici je bio samo jedan stariji čovek, ali, ovaj je izgledao stariji od Dede. Kosa mu je bila proređena i seda, držanje mlitavo, a izraz lica kukavan.
101