Vuk je na sebi imao laki oklop i kacigu tako da su
mu trup i glava bili zaštićeni. Ostale su samo noge.
Miloš zavitla motku usmerivši je ka Vukovim nogama,
ali odjednom promeni pravac i svom snagom udari
Vuka u nezaštićeni deo vrata s njegove leve strane.
Vuk posrnu i pokuša da uzvrati udarac, ali ga drugi
Milošev uarac pogodi u šaku kojom je držao motku i
on je ispusti.
"Gotovo!", povikaše Milan, Ivan i Srđa. "Ostao je
bez oružja."
Damjan klimnu glavom.
"Gotovo je, sevaste", potvrdi on.
"Nije gotovo dok ja to ne kažem", odseče sevast.
"Završili smo sa čobanskim, a sada ćemo se boriti
viteškim oružjem – mačem."
Vuk potrže mač i njegovo sečivo zablista na suncu.
"Nemoj, Vuče", molio je Damjan, "dečko nema
iskustva."
"Zato je došao ovde - da ga stekne."
"Damjane, pusti, boriću se", reče Miloš pa i on
poteže mač, ništa manje blistav nego Vukov.
"O, dečko je hrabar", uzviknu Vuk. "Samo pazi da
se ne posečeš, mladiću, to nije čobanski štap."
"Ovoga puta, ti si taj koji treba da pazi, sevaste."
"Vuk još nijednom nije Miloša oslovio ni imenom
ni titulom, samo seljačić i dečko. Namerno se trudio da
ga ponizi i uvredi. Miloš se na to nije obazirao,
oslovljavajući ga i dalje njegovom titulom.
"Hajde, navali da te vidim, junačino", posprdno će
Vuk zauzevši položaj za borbu.
90