Uostalom, momak ima tvrdu kožu – neće mu
naškoditi."
Damjan uze svoj nož, izravna Vukovu motku i
pruži mu je.
"Sad možete početi", reče.
Vuk se odmače nekoliko koraka tražeći sredinu
polja.
"Da dečko ima dovoljno mesta za bežanje", reče.
"Još ćemo videti ko će bežati", mirno reče Miloš.
Osetio je da Vuk hoće da ga naljuti, ali mu nikako
nije bilo jasno zašto. Uostalom, to je njegova stvar, ali
– treba ga naučiti pameti.
Miloš krete ka njemu vitlajući motkom oko glave.
Vuk mu pođe u susret. Njegova motka je bila nešto
duža zato prvi dohvati Miloša po rebrima. Neki momci
počeše da bodre Miloša. Nije morao da pogleda da bi
znao ko su; Srđa Zlopogleđa, Toplica Milan i Kosančić
Ivan, njegovi drugovi iz učilišta. Znao je da oni pomno
prate da li će on primeniti neku čaroliju. Ali ne, nije
nameravao da se time služi u borbi. Uostalom, borba
je ravnopravna. Znao je da je bar isto toliko snažan
koliko i Vuk, ali, bio je mlađi i okretniji, a Vuk iskusniji,
bar je on tako mislio. Nije računao na dečačke igre
seoskih dečaka pa je izabrao motku da bi ga ponizio.
'Čobansko oružje. E, sad ćeš videti kako čobanin
udara.'
Može se reći da Miloš nije ni osetio Vukov udarac
jer je na sebi imao žičani prsluk koji je bio sasvim
dovoljan da ga zaštiti od ovakvih udaraca. Mogao je
Vuk da ga udara do sutra, ne bi osetio.
89