Bilo je teško istovremeno govoriti i igrati. Milošu
nije toliko smetalo, ali je primetio da Olja ostaje bez
daha.
Olja ga pogeda i odmahnu glavom u čudu.
"Dođi da ti objasnim", reče i opet ga povuče u
udubljenje kod prozora.
Kad sedoše na klupice jedno naspram drugog, ona
reče:
"Imate li vi sveštenika u toj vašoj Gradini?"
"Imamo i crkvu i sveštenika", odgovori Miloš.
"Zar vam nije rekao da ima dve krišćanske vere,
vizantijska, u kojoj smo mi, Grci i Bugari i latinska, u
kojoj su neki drugi narodi, Mađari, Nemci, Francuzi,
Talijani, naši primorci?"
"Ne, nije nam rekao da ima dve vere. Nešto je
pomenuo da su se vizantijski i rimski car zavadili pa
podelili carstvo i crkvu na istočno i zapadno; da je
naša istočna, vizantijska ili grčka crkva, a da su naši
primorci u zapadnoj, latinskoj ili rimskoj crkvi. Da je
to ista vera, samo što je njima poglavar rimski papa, a
nama carigradski patrijarh."
"A pa nije toliko ista", reče Olja, "mi se krstimo sa
tri prsta, a oni celom šakom."
"A, pa to je zaista značajna razlika", naruga se
Miloš. "A kako se Turci krste?"
Olja se zvonko nasmeja.
"Oni se ne krste uopšte", reče Olja.
"Pa kako se onda mole Bogu?"
Olja ga značajno pogleda.
"Kako si se ti molio dok si bio u staroj veri?"
70