Lazar Musić.
"Ako, i neka pobedi ako je bolji", reče ban.
"Zar od tebe, bane?!"
"Stasavaju novi, mladi vitezovi, Lazare. I ja sam
nekog pobedio."
"Sećam se. Sevasta Vuka Brankovića, pre nekoliko
godina. Mislim da ti to nikad nije oprostio."
"E, pa tu se ništa ne može. Nisam mu ja ništa kriv;
samo sam se časno i pošteno borio. Bio sam bolji i
pobedio, bez ikakve zle namere. Ako ne može da mi
oprosti, to je njegova nevolja. Ali, mislim da jeste. Nije
pokušavao da mi se sveti."
"Znači, ti nećeš biti ljut, ako te Kobilić pobedi?"
"Naprotiv, biće mi drago da se odmerim sa ova-
kvim junakom", ban pljesnu Miloša po ramenu. Imao
je tešku ruku, skoro kao Milan Toplica, i Miloš ne
odole da izvede istu šalu kao sa Milanom. Kad ga ban
pljesnu po ramenu, Miloš se napravi da mu klecnuše
kolena i učini se da će pasti. Svi se nasmejaše.
"Imaš tešku ruku bane", reče Miloš.
"Znam", reče Strahinja, "ali sam siguran da nisi
toliki slabić, da padneš od pljeskanja po ramenu.
Siguran sam da nisi hteo da me ismeješ, inače…"
"Ne, hteo sam samo da pokažem kakav sam junak",
reče Miloš.
"Junak koji ume da se šali", reče Lazar Musić, "to
mi se sviđa. Ali te upozoravam da u tome nemaš ni-
kakvog izgleda protiv mene. Sa mačem možda, ali sa
rečima, ne."
"Naš Lazar se već proslavio svojim oštrim jezikom,
67