"Ukrala sam ja njega", reče Olja bez ikakvog straha.
"Obezbedila sam sebi viteza koji će se boriti za mene
na nadmetanju."
Lazar Musić, koji se odnekud stvorio tu, sum-
njičavo zavrte glavom.
"Bogami, sejo, ne bih rekao da ti je izbor pravi. Da
li taj seljačić uopšte zna da se bori? Ko je uopšte čuo
za njega?"
Milošu se skupi neko klupko pod grudima od tih
reči.
"Gospodine, ni ja ne znam ko si ti? Ali, budi siguran
da ćemo se na nadmetanju dobro upoznati", odreza
Miloš.
Stefan oseti potrebu da se umeša.
"Lazare, Miloše, nema potrebe za takvim rečima.
Vi treba da budete drugovi, saborci. Lazare,
predstavljam ti Miloša Kobilića Branilovića, budućeg
vojvodu braničevskog, iz Gradine na Dunavu. Miloše,
ovo je moj brat Lazar; molim te da mu oprostiš."
"Opraštam, ali, ubuduće obuzdaj malo jezik u sus-
retu sa nepoznatima, druže."
Miloš pruži ruku Lazaru Musiću koju ovaj prihvati
gledajući ga pravo u oči.
"Oprosti, brate, ponekad mi je jezik brži od pa-
meti", reče Musić, "ali te opominjem da se predano i
časno boriš u slavu moje sestre. Ako se pokaje što je
tebe izabrala, imaćeš posla sa mnom."
"Trudiću se da se ne pokaje", obeća Miloš. "Name-
ravam da pobedim na nadmetanju."
"Au, polako brate, razljutićeš bana Strahinju", reče
66