povede kolo oko stolova i Srđa ga posluša; zavukao je
kolo između zida i stolova leđima okrenut zvanicama
za stolovima. Olivera se osvrtala da vidi gde se nalaze,
ko je iza njih.
"Osvrćeš se za Kobilićem?", upita je ban.
Olivera planu u licu. "Tečo…"
"Znam, dušo, znam. Gledaj sad, pa kad naiđemo
pored njega dotakni ga po ramenu. Da vidiš kako
skače na noge lagane."
Oliveri zablistaše oči.
Miloš je očekivao tešku Strahinjinu ruku. Umesto
toga na rame mu se spusti lagana i nežna Oliverina
ručica. On skoči okrenuvši se i srete Oliverin užareni
pogled.
"Princezo…", poče, ali mu Strahinja ne dozvoli da
nastavi. Uhvati ga svojom čvrstom šakom i uvuče ga u
kolo između sebe i princeze. Miloš je, hteo ne hteo,
morao da prihvati njenu usku i od znoja vlažnu ruku.
Princeza uzbuđeno udahnu, a jedre grudi joj se
podigoše.
Mnogo je lepa, zaključi Miloš gledajući je sa strane
dok su joj pletenice poigravale na malim čvrstim
grudima. Bila je sva ustreptala pa ustrepta i Miloš ste-
žući ćvršće njenu malu šaku koja se gubila u njegovoj.
Ispred njih je bio zid dvorane sa prozorima koji su
gledali napolje, ali se tamo ništa nije videlo, bio je
mrak. Neko se setio da prozore postavi u udubljenja i
u njih po dve male klupe, svaku sa po jedne strane
okna.
Igrali su neko vreme, ali, svirači nikako da naprave
61