gružansko kolo i Srđa, čuvši zavičajne zvuke, poče da
cupka ispod stola. Zatim ustade, priđe jednoj od devoj-
aka koje su ih posluživale i zaigra s njom, poskakujući,
dok mu je celo telo treperilo u ritmu muzike, a stopala
u opancima letela tako brzo da se nisu mogla videti.
"Ko bi rekao da onaj namrgođeni momak ovako
igra", reče ban Strahinja.
"To je kolo iz njegovog zavičaja", reče Miloš.
"Šta, zar on nije iz Gradine?", upita Strahinja.
"Sad jeste; pripitomio se kod nas. Pripitomila ga
Vedrana Zavišić, moja suseda. Zbog nje je došao i
ostao u Gradini."
"I postao čelnik", zaključi ban.
"Da, najbolji je jahač i kopljanik od svih nas",
potvrdi Miloš.
"I još se nije oženio?"
"Nije, al' kao da jeste", odgovori Miloš. "Živi u istim
odajama sa Vedranom i njenim ocem, zapovednikom
Zavišom. Uskoro će i svadba, čim se vratimo."
"Nek im je sa srećom", reče ban. "Idem i ja u kolo, a
ti čekaj tu. Kad te dotaknem po ramenu, ti odmah ska-
či na noge lagane."
U međuvremenu, dok su oni pričali o Srđi, ustao je
sa svog mesta Stefan Musić, podigao s mesta princezu
Oliveru i odveo je u kolo, uhvativši se do Srđe, odnos-
no Olivera je bila do Srđine izabranice sebarke, a
Stefan do nje. Ban Strahinja dođe do njih i razdvoji ih,
uhvativši se između sebarke i Olivere.
Srđa, kao prvi igrač, bio je kolovođa. Kad igrajući
dođoše do kraja dvorane, Strahinja mu dade znak da
60