da znam i da govorim. Upoznao sam i vojvodu
Momčila. Kod njega se govori i bugarski. Naučio me je
da pravim vino, a sam sam naučio da sagradim kuću."
"O, pa dosta toga si ti naučio. Svaka čast, junače!
Samo, pravljenje vina i gradnja kuće vitezu nisu
potrebni. Jesi li ti naučio da se boriš? Jesi li se sukobio
s nekim na život i smrt? To s u umeća koja nam
trebaju."
"Jesam, gospodaru", odgovori Miloš, "sukobio sam
se dva-tri puta sa razbojnicima."
"I izašao kao pobednik, inače ne bi bio tu", zaključi
knez.
"Tako je, gospodaru", potvrdi Miloš.
"Jesi li ubio čoveka, Braniloviću."
"Nisam hteo, gospodaru, ali – morao sam."
"Znači, u odbrani?"
"Tako je, svetli kneže."
"Sigurno si pre toga oklevao i odgađao čin pogu-
bljenja", reče knez kao da tvrdi to, ali je to zapravo
bilo pitanje.
'Sigurno je i on nekad bio u sličnom položaju',
pomisli Miloš.
"U pravu si, gospodaru."
Lazar klimnu glavom pokazujući da je zadovoljan
što je u pravu.
"Drugi put ne oklevaj, već učini što moraš čim ti se
za to pruži prilika."
"Razumem, gospodaru."
"A ti, Zlopogleđa? Izgledaš mi kao da si ih bar tuce
poubijao."
46