12.
Knežev dvor je bio udobniji nego njihov u Gradini,
zaključili su Miloš i Srđa. Stepeništa i hodnici nisu bili
previše široki, a kneževa prestona dvorana, iako pro-
strana, delovala je nekako ušuškana i toplija od
Branilove. 'To je zbog zastirki na zidovima', seti se
Miloš. Jer, zidovi u kneževoj dvorani bili su prekriveni
šarenim vunenim zastirkama.
Knez je sedeo na svom 'prestolu' , širokoj stolici
isto onako neudobnoj kao što je Branilova. 'Vladaru ne
sme biti udobno, da se ne opusti i zaboravi na narod
koji od njega očekuje mudre odluke', objasnio je Živko,
koji je napravio Branilovu prestonu stolicu. Očito da je
i Lazarev graditelj isto mislio. 'Možda bi njima trebalo
prepustiti vlast', pomisli Miloš.
"Svetli kneže, stigli su vojvodić Miloš Kobilić
Baranilović i čelnik Srđa Zlopogleđa iz Gradine", na-
javi ih vitez koji ih je uveo u prestonu dvoranu.
Knez ih pogleda ne zadržavajući pogled ni na
jednom posebno.
"Najzad", reče knez. "Dobro došli, momci!"
"Bolje te našli, gospodaru", ogovoriše oni u jedan
glas.
"Volim kad čujem da ste tako složni", reče knez.
"Braniloviću, kako si prošao na putu? Jesi li šta
naučio?"
"Izvrsno, gospodaru", odgovori Miloš. "Naučio sam
arbanaški i turski jezik. Mogu da ih razumem, a mislim
45