Srđa se osmehnu. Imao je lep i mio osmeh i prava
je šteta što ga nije češće otkrivao.
"Nisam još nikoga, gospodaru. Samo vuka opsenu
iz čopora koji nam je poslala čarobnica."
Lazar se nasmeja pretpostavljajući o čemu se radi.
"Pretpostavljam da je to bilo tokom vežbe", reče
knez.
"Tako je svetli kneže."
"I čime si to učinio, junače?"
"Kopljem, gospodaru."
"Sigurno nisi imao ni vremena da potegneš mač",
zaključi knez Lazar.
"Nisam, gospodaru."
Lazar ih zadovoljno osmotri.
"Doveče moja kći, princeza Olivera, priređuje
zabavu za sve mlade vitezove. I vi ste pozvani. Nadam
se da ćete doći. Milutine, odvedi ih u njihove odaje."
Miloš se trže na reč Milutin i iznenađeno pogleda
okolo. Prišao im je dostojanstven sluga u sivoj odori
bez ukrasa. Bio je dvostruko stariji od Miloša i Srđe.
"Ja sam Milutin", reče. "Molim vas pođite sa
mnom."
Naravno, nije bio ni nalik onom Milutinu iz Krsne,
Miloševom drugu i saputniku koji je nastradao od
Turaka na Vilinoj gori.
47