76.
Osvanula je nedjelja. Polje između reka Laba i Sitnice pritisla je silna vojska, moćna i silna, tako da se i zemlja ugibala pod njima. Nebo iznad njih je bilo plavo i blistavo kako to biva samo u kasno proleće i početkom leta. Ipak i ono kao da je slutilo šta će uslediti jer su se nebom vitlali oblaci tražeći najbolji bojni poredak za predstojeću oluju.
Knez Lazar je rasporedio vojsku. On sam je sa svojim vojvodama i vitezovima zauzeo središnji položaj. Na levo krilo je postavio vojvodu Vlatka Vukovića koji je predvodio Bosance i hrvatske vitezove krstaše. Levo od vojvode Vlatka bila je reka Lab. Desno od sebe knez je postavio vojsku koju je predvodio njegov zet Vuk Branković. To je bila najbolje opremljena i najmoćnija vojska u carstvu i knez se najviše uzdao u njih.
Turska vojska je tek pristigla od Novog Brda i još se nisu sasvim rasporedili. Sultan Murat je, kako to nalažu običaji bitke, zauzeo središnji položaj, prema knezu Lazaru. Na levo krilo, nasuprot Vuku Brankoviću, postavio je vojsku koju je predvodio njegov stariji sin Jakub, a na desno, nasuprot Bosancima i Hrvatima, vojsku koju je predvodio Bajazit, njegov mlađi sin.
Bitku su započeli Turci tako što je sultan zapovedio svojoj pešadiji da strelama zaspe srpsku konjicu. Ali strele nisu mogle nauditi oklopljenoj konjici.
„ Pregazite ih!“, zapovedi knez Lazar jurnuvši i sam pravo na Murata. „ Na padišaha!“
288