oni će to učiniti, ali – ne mora to biti na način kako je
to Vuk zamislio. Mučko ubistvo nijedan od njih trojice
nije smatrao junaštvom.
Ispred njih, na stolu, stajale su razne đakonije i
rumeno župsko vino u staklenim vrčevima, bokalima,
kako su ih sad zvali. Pored bokala sa vinom, na veli-
kom pladnju, stajao je ovnujski but. Tako pogledima
izložena hrana i pogotovo vino, koje se iskrilo u
bokalima, budili su želju da se odmah jedu i piju, ali,
čekala se kneževa zdravica kojom će početi večera.
Najzad, knez se prekrsti, glasno izgovarajući „U
ime Oca i Sina i Duha svetoga“. Zatim poče da moli
„Očenaš“, dok su ga svi mrmljajući pratili.
"Gospodo srpska", poče knez svečanim glasom,
dižući zlatni putir koji se presijavao na svetlosti buk-
tinja i sveća na stolu, "dižem ovaj putir, ali ne znam
kome bih ga pre nazdravio; ako ću nazdraviti po plem-
stvu, nazdraviću starom Jug Bogdanu, ako ću nazdra-
viti po gospodstvu, nazdraviću Vuku Brankoviću, ako
ću nazdraviti po milosti, nazdraviću svojim devet šura,
braći Jugović; ako ću nazdraviti po lepoti, nazdraviću
Kosančić Ivanu, po visini, Toplici Milanu, po junaštvu
vojvodi Milošu. Ta nikome drugom neću nazdraviti
već u zdravlje Obilić Miloša. Da si zdrav, Miloše, vero i
nevero, prvo vero, a posle nevero. Kažu ljudi da ćeš
me sutra izdati na Kosovu i odbeći turskom caru.
Zdrav mi budi i zdravicu popij, vino popij, a na čast ti
pehar."
Miloš na tren poblede, a zatim buknu u obrazima
kao božur. Skoči na noge pa se pokloni do zemlje.
281