73.
Velika dvorana bila je osvetljena buktinjama isto
kao na onoj zabavi u čast princezinog rođendana, sa-
mo je razmeštaj bio drugačiji. Sada je veliki sto bio
postavljen na sredini dvorane, a oko njega behu posta-
vljene drvene klupe sa naslonima koje za ovu priliku
zastrte crvenom čojom.
Na čelu stola sedeo je knez Lazar, carski namesnik,
koga je narod već prozvao carem. Do njega, s desne
strane, sedeo je njegov tast, knez Vratko Nemanjić,
odnosno Jug Bogdan, a do njega beše prazno mesto na
koje se uputi ban Strahinja, pa potom devet Jugovića,
šuraci kneza Lazara i bana Strahinje. Levo od kneza
sedeo je njegov zet, sevastokrator Vuk Branković, naj-
bogatiji i najmoćniji velmoža u carstvu, posle pokoj-
nog kralja Vukašina Mrnjavčevića. Do njega, redom
srpske velmože, oblasni gospodari, sve do kraja stola.
Na samom začelju, Miloš opazi svoje drugove, Toplicu
Milana i Kosančić Ivana i uputi se ka njima.
Oni mu napraviše mesta na klupi i on sede.
„Je l' znate za Vukovu smicalicu?“, šapatom ih
upita.
Kosančić čutke klimnu glavom. „Ćuti, ne talasaj,
rešićemo to na naš način“, tiho reče, a Toplica potvrdi
glavom. To je značilo da će se praviti da su pristali na
Vukov plan, ali da će, u odsudnom času, sve izvesti na
svoj način. Cilj je bio da se turska vojska i Otomansko
carstvo obezglave i unese pometnja u turske redove, i
280