"Mi vitezovi moramo da se borimo, Pavle, mi smo
to odabrali. Ali, da mi pođemo; idem samo da naredim
šta da se uradi dok se ja vratim."
"Ako se vratiš", kaže Pavle mirno.
Miloš klimne i proguta gvalju koja mu se skupila u
grlu. Zatim odlazi u crkvu.
U crkvi su Živko i Rojla. Živko nanosi malter na
deo zida koji Rojla treba da oslika bojama koje joj je
napravila Dara od raznog bilja.
Miloš prilazi Rojli i zagrli je ne obazirući se na
Živka. "Moram da idem", kaže. "Gde je Zorasta?"
"Sa mamom je u letnjoj kujni, uči je mama kako se
prave boje."
"Živko, ja moram ići, a vi polako završavajte", kaže
Miloš.
"Neka te Vid čuva, sine", kaže Živko grleći ga. "A
čuvaj se i ti."
Letnja kujna je smeštena iza glavne kuće
letnjikovca. Miloš se uputi tamo. Zatekne Daru kako iz
hlebne peći vadi okrugle pečene hlebove. Dara uzima
čistu platnenu krpu i u nju zamota jedan hleb.
"Daro, ja moram…"
"Znam, sine. Stigao si tačno na vreme. Evo ti ovaj
hleb; stavi ga u bisage da imate za usput. Zorasta je u
kujni."
Iz kujne ga zapahne sasvim drukčiji miris, težak
vonj kuvanog bilja. Zorasta stoji nad kotlom i velikom
kutlačom zahvata iz kotla vodu u kojoj je bilje kuvano.
"Ne miriše mi najbolje ta juha", kaže Miloš.
"Nije juha, ovo je boja za mamu i dedu", kaže
267