svoju namenu. Ovo je dobro da te osveži i utoli žeđ,
crveno je dobro da te zagreje i pokrene krv. Ali, služi
se, Pavle, pirošci su izvrsni. Dara ih je pravila. Ima u
njima i pečuraka; nadam se da nisu otrovne."
Miloš uzima pirožak i u slast ga pojede. Pavle sledi
njegov primer.
"Ovo je božansko", zadovoljno kaže i zaliva
pirožak još jednom čašom vina.
"Dakle, šta je?", pita Miloš.
"Stiglo je pismo od padišaha", kaže Pavle. "Knez
hoće da ga pročita pred svim velmožama pa da
zajedno odlučite šta vam je činiti."
"Tući ćemo se", kaže Miloš. "Ne volim to, ali – šta
nam drugo preostaje?"
"Možemo se i pokoriti, kao kralj Marko", kaže
Pavle.
"Marko nije imao drugog izbora. Vojska njegovog
oca i strica stradala je na Marici, novu nije mogao tako
brzo stvoriti. Nije imao s kim da se bori."
"Da, u pravu si. Ali, mi imamo izbora, hvala Bogu.
Svaki od naših velmoža ima svoju vojsku. Pa još kad
pokrenemo vlahe i kmetove…"
"Zar će se i oni boriti!?", čudi se Miloš. "Oni jedva
razlikuju mač od kose, halebardu od motike. Osim to-
ga, ja i nemam kmetove. Moji Gradinjani su slobodni
seljaci; rođeni su tako. Ne mogu im sad oduzeti
slobodu."
"Ali, ti si gospodar njima, a ne oni tebi", kaže Pavle.
"Zar ćeš dozvoliti da oni ostanu kod kuće dok se ti
boriš da odbraniš njihovu slobodu?"
266