Zorasta.
Miloš je ćutke zagrli i poljubi ispod uva. Zatim brzo
izlazi. Odlazi u štalu, osedla Ždralina i izvodi ga. U
bisage stavlja hleb koji mu dade Dara. Pojaše i dođe
pred doksat gde je privezan Pavlov konj.
"Pavle, možemo!", viče.
Pavle siđe niz stepenice i pojaše kad iza kuće izviri
Zorasta i stidljivo im maše.
"Čije je ono dete?", pita Pavle usput.
"Koje dete?", trgne se Miloš.
"Devojčica što nam mahnula na polasku."
"A! Sigurno devojčica iz susedstva", odgovara
Miloš. "Ja ne obraćam pažnju na njih."
Ne želim nikog da prevarim, lažem zbog Rojle,
uverava Miloš sebe da umiri savest.
268