Pojahaše preko livada i vrzina, nastojeći da
prestignu Turke i pre njih stignu na ćuvik. Kad su
stigli, janičari su bili nekoliko stotina koraka iza njih, a
potera još dalje. Ali, i Turci su procenili da je ćuvik
zgodno mesto za zasedu; kad stigoše na okuku ispred
ćuvika rasporediše se sa jedne i druge strane puta,
očigledno u nameri da u zasedi dočekaju poteru koja
se sve više primicala.
Videvši to, Miloš zadovoljno klimnu glavom.
"Sačekajmo", reče.
Ostali su na ćuviku zaklonjeni iza jednog grma
divljih ruža, odakle su imali dobar pregled puta kojim
je nailazila potera i janičara u zasedi.
"Pripremite strele", reče Miloš, "gađaćemo ih pre
nego što napadnu."
To je bio dobro smišljeno, ali su, izgleda i Turci
imali istu nameru jer su natezali lukove. Kad je potera
stigla na domet strela, Turci staviše strele na tetive i
odapeše ih. Srećom, nijedna ne pogodi cilj jer se
potera kretala pa nisu više bili tamo gde su ih strelci
naciljali; skoro sve strele padoše iza potere. Ali, desi
se ono što ni Turci ni potera nisu očekivali. Tri strele
naših vitezova pogodiše cilj: tri janičara su zakukala
pogođeni, pokušavajući da iščupaju strele iz vrata;
samo je Milanova strela pogodila jednog janičara sa
strane u uvo i duboko mu se zabila u glavu; da je ostao
živ možda bi i pokušao da je iščupa, ali, ovako mu to
nije bilo ni na kraj pameti, kao ni išta drugo, uostalom.
Sada seljaci iz potere u naletu upadaju među
janičare i nastaje krkljanac; nekoliko janičara već je
224