E-BOOK Slobodan Anić - Vojvoda Miloš | Page 225

nataknuto na vile koje seljaci dižu visoko i zatim odbacuju daleko; tela padaju na zemlju uz tup zvuk. Vitezovi prvo zbunjeno gledaju, zatim se i oni sjure niz padinu i udaraju janičare pljoštimice po glavama, leđima, ramenima. Većina, međutim, nagne u beg. "Uteći će", viču seljaci, "streljajte ih." Samo vitezovi imaju strele, natežu lukove i odapnu nekoliko strela. Neki janičari padaju. Sad ih je znatno manje nego kad su napali selo, ali, seljani ne žele da ih puste da uteknu, jure za njima. "Idemo mi dalje našim putem", kaže Ivan i vitezovi nastavljaju put. Na licima i odeći imaju tragove krvi. "Moramo se oprati", kaže Miloš. Silaze na reku, vezuju konje za vrbe, skinu odeću i ulaze u vodu. Voda je sveže prijatna. Okupaju se, zatim peru odeću. Najviše krvi ima na ogrtačima i gaćama. Kad završe s pranjem, odeću dobro iscede i vešaju na grane okolnog drveća i žbunja koje su izložene suncu. "Sad izgledamo kao da nas je poplava izbacila", kaže Miloš. "Vi pored Dunava znate kako je to", kaže Ivan, "mi u Toplici ne znamo." "Šta, zar Toplica ne plavi", pita Milan, "mi u Gruži malo-malo pa moramo da se selimo. "Zato što su vam kuće blizu reke", kaže Miloš. "Dunav je velika reka, ali, poplave nisu tako česte." "Zato što imate brdo duž reke", kaže Milan koji je osmotrio izgled zemljišta kad je bio u Gradini, u 225