56.
Ovoga puta Miloš je bio smešten u dvorskim
odajama. Dok ga je Milutin vodio kroz hodnike u
njegovu odaju, on je strepeo da ne susretne princezu.
Kako da izbegnem susret s njom u njenoj kući, pitao se.
Srećom, princeze nije bilo nigde u hodnicima.
Odaje koje su mu bile dodeljene bile su male, ali
udobne. Sastojale su se od jedne veće i dve manje
prostorije. U većoj su bili zidna vešalica za odlaganje
odeće, načinjena od drveta, drveni orman u koji je
Miloš odmah stavio svoje bisage i okrugli stočić sa tri
stolice. Očito je bila namenjena za primanje poseta.
Zidovi u njoj su bili omazani ilovačom da prekriju
rečni kamen od koga su bili načinjeni i prekrečeni u
belo. Druge dve prostorije su bile povezane. Jedna je
očito bila namenjena za spavanje jer je u njoj bila
široka postelja od drveta prekrivena vrećom suvog
sena i prekrivena vunenom ponjavom. Druga ponjava,
namenjena za pokrivanje bila je složena u dnu kreveta.
Zidovi u njoj su bili obloženi drvenim pločama, das-
kama. Druga prostorija je bila kupatilo čiji su zidovi
bili takođe od ilovače, ali neokrečeni. Veliko bure sa
vodom bilo je smešteno na drvenom postolju tako da
je Miloš mogao odmah da se okupa ako želi.
„Ima li tople vode, Milutine?“, upita Miloš kucnuvši
po buretu.
„Sad ne, ali, kad budeš želeo biće. Samo zapovedi,
gospodaru.“
215