55.
„Vojvodo, knez te čeka“, reče Milutin Milošu čim je
stupio u predvorje.
‚Šta je to toliko važno da me čeka već čim sam
stigao‘, zapita se Miloš.
Knez nije sedeo zavaljeno i opušteno na svom
prestolu; zbog nečega je bio napet i uznemiren.
„Vojvodo, žao mi je što moram ovo da ti kažem,
ali… Zapovedila je kneginja da ne smeš videti princezu
pre nego što pođete na zadatak. Takođe, od zaruka u
ovom trenutku nema ništa. Žao mi je Miloše, ali znaš
da su žene vladari u kući. Ja sam za državne stvari, a
Milica za porodične. Nadam se da razumeš.“
Milošu pade teret sa srca. Ma koliko da mu se
princeza sviđala, nije želeo da je vidi u ovom trenutku.
Uostalom, rekao sam joj da sam oženjen, još pri prvom
susretu‘, mislio je.
„Razumeo sam kneže i to mi sasvim odgovara u
ovom trenutku“, reče Miloš.
„Idi sad odmori se, pa ćemo sutra imati dogovor sa
Vukom, Vratkom i banom Strahinjom.“
214