52.
Miloš je znao da je najbolji i najsigurniji lek protiv
bola – vreme, ali je morao da prizna da Dara poznaje
razne trave i od njih pravi meleme koji ublažavaju bol.
Zato se rado prepuštao Darinim veštim rukama.
Otišao je i legao na klupu u osunčanom delu dok-
sata, skinuvši košulju. Došla je Dara noseći u zastrugu
neku zelenu mast koja je ugodno mirisala.
"Samo ću ti namazati ovu mast na tu modricu i
zaviti širokim platnenim pojasom", objašnjavala je.
"Ima bol da prestane kao rukom odnesen."
To je odmah i učinila. Iako je neprekidno nešto
radila u vrtu i kujni, ruke su joj bile nežne i hladne dok
mu je nanosila i blagim pokretima razmazivala mast
na uboj, jer, to se više nije moglo zvati ranom otkako
je ubod strele zacelio; sad je tu bio samo krvni podliv
koji ga je ponekad boleo pri pokretu. Dara mu je
obavila i čvrsto stegla grudi platnenim zavojem i, već
je osećao da ga manje boli.
"Eto, sad možeš kući u Gradinu, ako te Rojla pusti",
rekla je Dara.
"Imam ja načina da je uverim", rekao je Miloš.
Dara mu pređe dlanovima niz telo i nasmeši se.
"Uopšte ne sumnjam u to", reče.
208