gledaše Daru.
Dara slegnu ramenima i zatrese glavom. "Niko je
nije učio", reče. "Sama je otkrila. A nije ni čudo; jedna
baba vila, druga veštica - šta dete da bude. Nego,
hajdemo i mi kako smo navikli."
Dara slete na dvorište, a za njom i Miloš.
"Tata, i ti letiš!", ulete mu Zorasta u naručje i zagrli
ga.
"Letim, mila. Ali – ne treba leteti kad te vide oni
koji to ne mogu. Za to služe lestve."
"Ali, tata, zašto oni ne mogu, a mi možemo?"
"Objasniće ti baka, sine, drugi put, a sad da vidimo
šta je baka spremila za užinu."
205