roditi."
"A ja bih volela da imam malog brata ili seku."
"Imaćeš, kad teta Stamena rodi."
"A kad će teta Stamena da rodi?"
I tako je Zorasta pitala i zanovetala po ceo dan, a
Rojla strpljivo odgovarala.
"Gde je tatino sunce? Vidi kako ono pomaže mami",
začu se Milošev glas.
"Tata!", skoči Zorasta sa stolice na koju se bila
popela da okači jedan snopić trave i potrča mu u
susret.
"Sunce tatino!", uzviknu Miloš i zagrli je dižući je u
naručje.
"Tatino sunce po ceo dan zanoveta i zapitkuje
nešto, ne da mi mira. Sad je upravo pitala kad će teta
Stamena da rodi bebu da bi ona imala batu ili seku."
"Pa kad će?", upita Miloš šeretski.
"Ti si gori od nje", odseče Rojla. "Znaš da Stamena
još nije ni udata, kako da rodi?"
"Pa nisi ni ti udata, ali to ne znači da ne možeš da
rodiš batu ili seku", Miloš beše spustio Zorastu i
zagrlio Rojlu.
"Može tata da ti rodi, sine. On je sad pobedio ne-
prijatelje, princeza ga izlečila i sad je slobodan; može
da rađa."
Miloš zavrte kažiprstom blizu svoje glave u smislu
'ona je luda'. "Šta priča mama, sine, kako tata da rodi?"
"Ne znam; neka ti rodi princeza. Kad može da te
izleči, neka ti i rodi."
"A to je, znači! Malo smo ljubomorni!", uzviknu
203