50.
"Mama, kad će da dođe tata?", upita Zorasta Rojlu
koja je u venjaku vešala biljke koje je nabrala da se
suše.
Sama je sebi nadenula ovo ime da je ne bi zvali sa
dva imena. Tako su oba bila u jednom.
"Sutra, sine", odgovori Rojla kako se inače odgo-
vara deci na pitanje 'kada', ali je, u ovom slučaju, to
bila istina.
"A te trave su za njegovo lečenje?", opet pita mala.
"Tako je, srećo."
"I baka je pripremila neke", reče Zorasta.
"Ako, srećo. Tako će tata brže da ozdravi."
"Ali, zar on neće prvo u Gradinu kod svoje mame i
tate?"
"Hoće, srećo. Prvo će otići u utvrđenje Brančevo da
ih vidi i da im zapovedi neka radi ko šta hoće, pa će
doći ovamo."
"Ali, ne mora da im kaže da rade šta hoće. Oni to
rade i bez zapovedi."
"Znam, srećo, ali, zato je vojvoda, da zapoveda."
"Mama, a hoću li i ja biti vojvoda kad porastem?"
"Nećeš, sine; ti ćeš biti čarobnica, kao baka."
"A zašto ti nisi čarobnica?"
"Zato, sine, što sam morala otići u manastir, da bih
tebe rodila."
"A hoće li i teta Iskra roditi bebu?"
"Teta Iskra neće. Ona je obećala Bogu da neće
202