nekoliko stotina koraka su mogli čuti graju i govor na
turskom jeziku koji su, za sada, razumevali samo Ivan
Kosančić, Milan Toplica, Srđa Zlopogleđa i Miloš Obilić,
naučivši to u vilinskom učilištu.
"Vojvodo, a šta ako se ja ne budem mogao suz-
držati od juriša?", tiho upita Srđa.
"Suzdrži se što duže možeš, molim te, Srđo", reče
Miloš.
Naišavši na glavninu turske vojske, napraviše
obuhvat tako da su se Osmanlije našli između Ivanove
i Miloševe vojske. Prvi je čarku započeo Milan Toplica
iz Ivanove grupe, naredivši svojim vitezovima da
odapnu strele. Nekoliko Osmanlija pade odmah, ali se
ostali sabraše i uzvratiše strelama. Iako su i oni bili
dobri strelci, njihove strele su se odbijale od oklopa
srpske vojske, pa je šteta bila mnogo manja nego što je
mogla biti. Ipak, mnogi vitezovi, a među njima i
vojvoda Miloš Kobilić, imali su samo lančane prsluke
koji su mogli donekle da ublaže probode i udarce
sečiva, ali ne i da ih potpuno zaštite.
Sad su počeli da dejstvuju svi strelci, i Srđini i
Miloševi. Čuli su se ljudski jauci i njištanje pogođenih
konja. Videvši to, čelnik Radič odluči da to iskoristi i
potpuno razbije tursku vojsku. S obzirom da je on bio
zašao najdublje u klanac i čelo turske vojske na kojem
je računao da je sultan Murat, bilo mu je najbliže.
Zapovedio je juriš i njegove konjica se snažno sudari
sa turskom vojskom oko sultana. Ipak, sultan je bio
dovoljno mudar da se odmah povuče u stranu i izvrši
kontranapad na Radiča. Videvši sada da je turska
194