47.
Vojsku od oko šezdeset stotina vitezova predvodio
je knez Lazar lično.
"Da učinimo čast sultanu Muratu, iako mislim da bi
za ovu priliku bolji predvodnik bio moj šurak Damjan
Jugović", rekao je Lazar.
To je i pokazao prepustivši Damjanu da vodi bitku.
Damjan ih je sa svojom braćom, Jugovićima
dočekao na ulazu u grad. Kratko se posavetovao sa
knezom pa pozvao vojvode i njihove čelnike u stranu.
"Gospodo, ovako stoji stvar", započeo je. "Radič je
tursku vojsku namamio u dolinu Paljevske reke. Zato
ćemo se podeliti na dve grupe. Ti ćeš, Ivane,
predvoditi jednu levom stranom reke, ti, Miloše,
drugu, desnom stranom. Kad naiđete na Osmanlije,
zaspite ih strelama, neposredne sukobe i borbu prsa u
prsa izbegavajte, možemo ih savlaati i bez toga. Jeste li
razumeli?"
"Jesmo, kneže Damjane", potvrdiše vojvode.
"E, pa nek nam je sa srećom", reče Damjan.
"Možemo odmah da krenemo."
Kad dođoše do svojih momaka, Miloš i Srđa prvo
proveriše u kakvom su im stanju lukovi i strele i
zapovediše im da ih drže u pripravnosti.
Miloš povede vojsku desnom obalom rečice koja
se ulivala u Toplicu. Na drugoj strani, kroz drveće,
mogli su da vide vitezove koje je vodio Ivan Kosančić.
Jahali su u tišini, mogao se čuti samo bat kopita. Posle
193