45.
Ujutro, u samo praskozorje, okupiše se vitezovi
pred gradskim dverima. Prvi su stigli vitezovi koji su
došli iz Golubinja, Klenja i drugih udaljenijih mesta.
Ali, gradske dveri se ne otvoriše.
"Zapovednik je naredio da se okupite ispred, a ne
iza gradskih dveri", reče kopljanik na straži, stariji
čovek koji je određen da ostane u tvrđavi.
"Pa to zavisi odakle se gleda", reče jedan momak iz
Klenja.
"Gledaj odakle hoćeš, ispred ne znači u tvrđavi,
nego izvan. Stojte tu i čekajte čelnika."
Još nisu pristigli svi pa vitezovi ne mogu da se
urede ni u kakvom poretku. Ipak, uskoro pristiže još
nekolicina, a kroz dveri izađoše Miloš i Srđa.
"U četvorne redove zbor!", povika Srđa i momci se
za tili čas urediše.
Miloš stade pred njih. "Dobro jutro vojsko!",
pozdravi ih.
"Dobro jutro, vojvodo!", začu se jedan otpozrav iz
trideset i dva grla. To je izražavalo slogu i združenu
snagu, što je Miloša uvek ponovo uzbuđivalo i nago-
nilo suze na oči. Ne bi mogao da objasni šta je osećao u
tom trenutku; ljubav, ponos, radost ili nešto čemu nije
znao ime. U svakom slučaju, osećaj je bio lep i izu-
zetno uzbudljiv. Miloš nije želeo da pred vitezovima
pokaže svoje uzbuđenje, zato proguta gvalju koja mu
se skupila u grlu da ga otera.
188