E-BOOK Slobodan Anić - Vojvoda Miloš | Page 189

"Idemo, momci", mahnu rukom i obode Ždralina. Nisam uzeo novog konja, seti se da ga je prošli put zamenio tek pre tri godine kada je pošao na put koji ga je odveo u Vilinu goru, Milosni u naručje. Pa neka, konj je još mlad, nema ni pet godina, tek će on biti u punoj snazi za dve-tri godine; ko zna u kakvu ćemo bitku tada ići. Put ih je vodio desnom obalom Morave, što znači da su morali pregaziti ili prebroditi sve njene leve pritoke koje se iz šumadijskih pobrđa slivaju u nju: Ralju, Konjsku, Raču, Lepenicu… Srećom, na većini su bili izgrađeni čvrsti mostovi. 189