41.
"Borko, došao nam vojvoda", objavi Stana sa dok-
sata Boriši koji je bio pozadi u radionici.
Stana je još uvek bila lepa žena. Riđa kosa i
podrugljiva usta nisu mogli pokvariti lepotu koja je
zračila iz cele njene pojave.
Iz zadnjeg dvorišta pojaviše se Rade i Jela, njihova
deca. Bila su to lepa deca. Dvanaestogodišnja Jela već
je počela da stasava u devojku, ali nije imala majčinu
lepotu, ličila je na Borka.
"O kako ste vi porasli", uzviknu Miloš grleći ih i
ljubeći Jelu u obraz.
"Pa moramo", reče desetogodišnji Rade. "Ne
možemo da čekamo tebe da nas gledaš, kad ti dođeš
na svake tri godine."
"Tako je, sine, kaži mu", složi se Stana.
Iza kuće izađe i Boriša. Bio je to visok muškarac
krupnih ruku i širokih ramena.
"O, vojvodo, dobro nam došao", pozdravi on.
"Bolje te našao, majstore", odvrati Miloš. "Stalno
nešto radiš, nikad kući nisi. Moraću da odredim
jednog viteza da ti čuva ženu."
"I treba", dočeka Stana, ali da ga ja izaberem",
dočeka Stana.
"Ooo, milo bi ti bilo, je l'?", opet će Borko. "Srećom,
nema potrebe, stalno sam kod kuće i sve čujem i
vidim."
"Kako čuješ?! Zar ti nisu zaglu'nule uši od lupe u
175