"Tako je, pametno bakino", reče Koviljka i zagrli
Danu. "To je bakina unuka, ljubi je baka."
Miloš je već seo za sto i navalio na pitu. "Bako, ova
ti je pita izvrsna", promumla sa punim ustima.
"Jedi, sine. Tebi tamo nema ko ni da spremi nešto
lepo."
"Ima, bako. Tamo su Dara i Živko. Dara po ceo dan
izmišlja neka jela, neću moći da stanem u oklop."
"Napraviće ti Borko drugi, širi", upade Dana.
"Borko i Stana", lupi se Miloš po čelu. "Moram ih
posetiti."
Miloš ustade od stola.
"Pa prvo jedi, sine. Ima vremena za sve", reče
Koviljka.
"Nema, bako. Moram se pozdraviti s njima, sa Za-
letom, Renkom i Tijanom, sa Cvetom i Brančetom,
pkupiti Srđu i kopljanike i stići u Kruševac na vreme."
"Žuriš u smrt, sine? Dabogda zadocnio", reče
Koviljka.
"Ne boj se, bako. Sreća će biti na našoj strani. Oni
dolaze u našu zemlju."
"Neka tako bude, sine. Ajd' sad, idi i neka te Usud
čuva."
"Bato, pa tek si došao", pobuniše se bliznakinje i
ponovo mu se obisnuše o vrat.
"Hajde, bato, pobedi Turke, pa nam dovedi tu
princezu, želim da je upoznam", reče Zora, dok je Dana
ćuteći plakala.
"Ne brinite, eto mene nazad čim pobedimo", reče
Miloš i uputi se pored Jaska kod Boriše i Stane.
174