"Bako, ja hoću", javi se Dana. "Nisam odavno jela ni
koprive, ni kiselo mleko."
"Ajde, Dano, sunce bakino, ti si bakina unuka. A
ova 'princeza', neka gleda. Kad ste se rodile niste bile
princeze i jele ste sve što vam se da. Al' Zora se po-
gospodila otkako je otišla u dvor, zaboravila baku."
Dana je sela za stočić i Koviljka joj donese tavu sa
preostalom pitom i bukaru sa kiselim mlekom. Dana
poče da jede u slast. Zora je neko vreme stajala sa
strane i gledala, a onda i ona priđe i sede. Koviljka se
krišom nasmeši pa uđe u kujnu da i njoj iznese bukaru
kiselog mleka. Zora kolebljivo ispruži ruku uze bukaru
pa otpi gutljaj. Zatim, isto tako uze parče pite pa zagri-
ze. Uskoro je i ona jela isto onako slasno kao i Dana.
"O, čije su to princeze, bako?", zagalami Miloš
nailazeći sa donje strane, od Jaska.
"Bato!", ciknuše obe u glas i poskakaše od stola.
Uskoro su mu obe visile o vratu, a on ih grlio.
"Ej! Pa vi ste porasle, vidi kol'ke ste. Zoro, nisi se
valjda udala dok mene nije bilo?"
"Pa kako, kad si odveo Milenka u to… Dvorište?"
prekorno će Zora.
"Bato, drži ga tamo stalno, kad je on tu, ja nemam s
kim da se igram, Zora po ceo dan kasa za njim kao
psić", reče Dana.
"Pa imaš Stamenu, imaš Tijanu", podseti je Zora.
"Ali, one su starije, i one već jure momke", primeti
Dana.
"Pa juri ih i ti, ko ti brani", reče Zora.
"Neću, još sam mala", reče Dana.
173