40.
Za to vreme, Miloševe sestre, Zora i Dana, nekako
su saznale da je Miloš u Gradini, pa su izašle iz zamka,
Zora na svojoj Belki, kako to i dolikuje princezi, a Dana
peške i uputile se kod bake. Pratnju nisu imale jer za
tim nije bilo potrebe; Gradina je mirno mesto.
"O, došle su mi moje princeze", dočeka ih Koviljka.
"Čemu to imam da zahvalim?"
"Bako, a 'di je bata?", istače se Dana. "Čule smo da
je tu."
"Čudi me kako ste saznale, a iz dvora ne izlazite",
reče Koviljka.
"Dara nam rekla. Neki od njenih posetilaca joj
rekao da je video vojvodu Miloša u selu pa joj rekao, a
ona prenela nama. Gde je?"
"Otišao nekim poslom kod Dobrote."
"Kod onog matorog što smrdi na kože? Šta će kod
njega?", začudi se Zora.
Koviljki se nije sviđalo Zorino ponašanje, ali je
odavno prestala da je upozorava; ima ona mamu i tatu,
pa neka oni o tome brinu.
"Sa'će on, samo što nije došao. Aj'te vi, uđite, da
vas baka počasti pitom od kopriva."
"Princeze ne jedu koprive", pobuni se Zora. "To je
za prasiće."
"Pa i ti si bakino prase", reče Koviljka i zagrli je.
"'Ajde, srećo bakina, to je zdravo. Da vidiš samo kako
je lepo sa kiselim mlekom."
172