pomoći. On nikad nije bio ni u jednom ratu, ni u jenoj
bici; nikoga nije ubio. Kako da te on posavetuje?"
"Bako, ja od njega i ne očekujem savet kako da se
zaštitim u bici i da ostanem živ; to nas je učio Zaviša
na Jasku i drugi na raznim viteškim vežbama. Ali, kako
da se postavim prema ratu i prema ratnim protivni-
cima, to će najbolje on da mi kaže, on je mudar."
"Možda si i u pravu, sine. Idi, razgovaraj s njim,
možda ti pomogne, ako ne da se zaštitiš od nepri-
jatelja, onda da zaštitiš neprijatelje od sebe."
Kako baka zna ponekad da bude pametna, mislio
je Miloš, jer – upravo je to bilo ono što je želeo da
sazna.
Miloš ustade.
"Idem."
"Čekaj sine, nećeš ići praznih ruku. Spremila sam
zavežljaj koji ćeš mu poneti. On živi sam, nema mu ko
spremiti jelo. Sam skuva zelenje i ispeče meso, ali, pitu
ne zna da spremi. Evo mu ovde pita od kopriva. Nije
neka poslastica, ali je zdrava i ukusna. Obradovaće se
deda."
Miloš uze zavežljaj i pođe. Seti se da još nije
Dobroti zahvalio za kunićje kože od kojih mu je Stana
sašila ogrtač i zaštitni prsluk.
168