je da će se od njega širiti neugodan miris česena, ali
nije mario za to. Deda Dobroti to neće smetati jer i on
sam jede česen kad god mu se ukaže prilika.
"Hoćeš belinu ili kameničarku, sine, da ti baka
donese?", pita Koviljka.
"A otkud ti vino, bako?"
"Kako? Pa naše, sine."
"Znam. Ali, zar ga ti sama praviš?"
"Ne, sine. Fala bogu, moj sin, a tvoj otac Branilo,
iako je vojvoda, ne usteže se da zavrne rukave i po-
novo postane zemljoradnik kad zatreba. Vojvodsko
zvanje ga nije ponelo."
"Neće ni mene, bako, samo da se živ vratim iz ove
bitke."
"Kakve bitke, sine?", trže se Koviljka prestrašeno.
"Turci idu na nas, bako, ali, ne brini, spremamo im
svečan doček. Ako bogovi budu uz nas, neće im više
pasti napamet da krenu na Srbiju."
"Gre'ota je sine, govoriti o ubijanju i još prizivati
bogove u pomoć."
"Ne govorim o ubijanju, bako, nego odbrani kuć-
nog praga. Mi nećemo ići u Anadoliju da pljačkamo i
palimo njihove domove, ali neka i oni nas ostave na
miru."
"Je l' ti zbog toga treba Dobrota, da te posavetuje i
uteši?"
"Bako, deda Dobrota je najpametniji čovek koga
sam u životu sreo. Potrebno mi je da me sasluša i
posavetuje."
"Jeste, sine, Dobrota pametan, ali, slabo će ti on
167