" A, pa onda idi, sine. Ja ću ti za to vreme spremiti nešto da jedeš, sigurno si gladan.“
Miloš se seti da od Kruševca nije ništa stavio u usta. " Jesam, bako, i to mnogo ", potvrdi on. " Pa onda ulazi, ostavi konja gde mu je mesto, pa
' ajde da je ' š."
Miloš sjaha, uhvati konja za oglav i uvede ga u dvorište. Odveo ga je pravo tamo gde se i oždrebio, u konjarnik ispod lipe u dnu dvorišta. Ali, to je bio onaj prvi Ždralin, njegov deda, seti se Miloš i opet ga iznenadi razlika u dužini života ljudi i konja.
Kad se vratio do nadstrešnice koju su zvali ' kujna ' jer je u njoj bio štednjak, odnosno peć za kuvanje koju je njegov otac Branilo odavno načinio od kamena koji je sam tesao i uobličio i tako dobio nešto nalik na cigle; odozgo stavio gvozdenu ploču i – štednjak je bio gotov, baka je već bila stavila na sto dva režnja pečene slanine, jedno pečeno jaje, krišku belog sira i nekoliko struka belog luka. Sa ploče je upravo skinula tek ispečenu lepinju koja je tako lepo mirisala da je Milošu već krenula voda na usta.
" Hajde, sine, prezalogaji koliko-toliko, pa posle idi gde hoćeš."
Miloš opra ruke na umivaoniku ispred kujne pa sede za sto. Odlomio je parče lepinje i umočio jaje koje se razli po tanjiru. Jaje je bilo guščije i zauzimalo je dobar deo tanjira. Zatim nožem i viljuškom isecka slaninu na manje komade koje je stavljao u usta zajedno sa hlebom umočenim u jaje grizući pritom česen. Znao
166