38.
Poslao je misaonu poruku Ravijojli da se vraća u
Gradinu da bi poveo vojsku u Kruševac i pojaha Ždra-
lina pa požuri put Gradine. Putevi još nisu bili ni tvrdi
ni prašnjavi, pa je Ždralin lako grabio i sve više se
približavao Gradini. Miloševa prva misao je bila da
ode kod starog Dobrote i potraži savet od njega kako
da se postavi u bici. Znao je, doduše, da Dobrota nikad
ni u jednoj nije učestvovao, ali, mudar je čovek, znaće.
Ali, po običaju, prvo je svratio kod bake Koviljke.
To je bila kuća u kojoj se rodio i u kojoj je odrastao,
zato je uvek kad kaže 'idem kući', mislio upravo na tu
kuću. Osim toga, bio je uveren da ga od cele njegove
porodice upravo baka Koviljka najviše voli.
Koviljka je upravo plevila vrt kad je Miloš na
Ždralinu zastao kod ograde.
"Dobar dan, bako, jesi li vredna?"
"Miloše, sine, otkud ti", trže se Koviljka i ispravi se.
"Evo, reko' da oslobodim luk korova. Padala kiša
onomad, pa korov osvojio."
"Lep ti je luk, bako. A ima li česena?"
"Kako da nema, sine, eno ti ceo venac okačen pred
kujnom."
"Mislio sam na mladi česan, bako."
"Ima, sine, i mladi. Sa'će baka tebi da načupa, ali,
'ajde, ulazi u dvorište, šta se zatežeš k'o mlada."
"Treba da odem kod deda Dobrote, imam nešto da
ga pitam."
165