36.
Knez je okupljao vitezove iz celog carstva. Za
smeštaj svih nije više bila dovoljna ona dograđena
baraka u kojoj su spavali u vreme viteškog nadme-
tanja. Sada je na poljani pored Resave niklo više ma-
njih šatora, poput tatarskih i mongolskih kakve su
koristili u vojnim pohodima i kakve i Turci sad koriste.
"Idemo mi ovamo, na staro mesto", reče Pavle i
povede Miloša između šatora prema baraci.
"O, zdravo nećače", pozdravi ga ban Strahinja koji
se upravo pojavio na ulazu u baraku. "Hajde, ulazi,
tvoje mesto čeka na tebe. Smesti se pa dođi u krčmu
da pričamo."
Miloš i Pavle uđoše u baraku i potražiše svoja
mesta. Pavlove stvari su već bile tu. Miloš skide oružje
sa sebe pa ga, zajedno sa bisagama, smesti u ormarić
iza kreveta. Usput vide da su tu i braća Oliverovići.
Musići su sigurno u dvorcu, seti se.
"Hoćemo li u krčmu?", upita Pavla kad se smestiše.
"Ban nas je pozvao."
"Hajde", pristade Pavle.
Uputiše se prema gradskim dverima.
"Ne tamo", reče Pavle kad Miloš htede da uđe u
grad. "Ima krčma i ovde; tek je otvorena, ali je vlasnik
isti."
Desno ispred gradskih dveri bila je podignuta lepa
baraka sa dugačkim doksatom na kome se videlo
nekoliko stolova. Glavna dvorana, međutim, bila je
161