Izađoše na stazu koja se spuštala nizbrdo do
potoka. Dalje pođoše uz potok. Stena se uzdizala s leve
strane staze. Miloš je znao da je tu negde, u steni,
Zosimov skit.
"Zosime, drži se, uskoro stižemo kući", reče mu
kad primeti da je ovaj nakratko došao svesti, no on se
ponovo izgubi.
Nije vredelo da požuruje konja. Više se ništa nije
moglo učiniti, Miloš je bio svestan toga.
Izgleda da je Zosim, povremeno svestan, ipak pra-
tio put, jer, kad se približiše pećini u steni iznad koje
je bio uklesan krst i koja je, po svemu sudeći, bila
njegov ski