"Ma ne. Knez je takav zato što je video na primeru
cara Uroša da ne valja kad je vladar blag i popustljiv.
Zato se pravi da je strog. A Miloš je isti kao njegov
Branilo; voli da sve bude uređeno, da se zna 'ko kosi, a
ko vodu nosi' što kaže narod. Ali, nije strog u smislu
da primenjuje silu nad slabijima."
"A kako ćeš naterati narod da poštuje red, ako ne
primeniš silu", zapita se Iskra.
"Hej, devojke, šta radite?", Miloš izbi na čistinu i
pohita ka njima.
Rojla polete ka njemu, a on je presrete i primi je u
zagrljaj. Zatim je pusti i pogleda je. Oči su mu zračile
nežnošću.
"Lepa si", reče joj. "A kako je… on?", pokaza na
njen stomak.
"Ona je", reče Rojla. Zvaće se Zora Stamena, ako se
slažeš."
Miloš je opet zagrli. "Slažem se, naravno, dušo
moja, samo…"
"Hoćeš da napustim manastir i da pođem s tobom
u Gradinu, je l' tako? Tražio si i od majke igumanije da
me otera, je l' tako?"
Miloš sleže ramenima. "A šta mogu drugo? Jedna
mi je porodica u Anadoliji, druga u manastiru. Imam
dve, a zapravo nemam nijednu. Šta da radim? Hajde, ti
mi kaži?"
"Ništa, Miloše, pusti da se stvari srede same od
sebe."
"To mi je još neko rekao jednom davno", seti se
Miloš.
143