30.
Majka igumanija ga je dočekala srdačno, ali…
"Niko ne može naterati Rojlu da se uda ako to ne
želi", rekla je.
"Ali možete da je izbacite iz manastira zato što ima
dete 'u grehu začeto'", pokuša Miloš.
Zagorka ga pogleda sa zgražanjem. "Tek to bi bio
neoprostivi greh", uzviknu. "Miloše šta je tebi?"
Miloš shvati da je preterao i da ide pogrešnim
putem.
"Oprosti mi, bože", reče pokajnički, "ja samo hoću
da živim u zajednici sa mojom ženom i detetom."
"Pa tako kaži, dete", reče Zagorka već malo odo-
brovoljena. "Ali, Rojla nije pred Bogom tvoja žena.
Niste venčani."
"Možda pred krišćanskim Bogom nije, ali pred
Ladom, Jarilom, Svarogom jeste.
"Ššššš. Pupupu", zašišta Zagorka krsteći se. "Ne
pominji te paganske demone u božijoj kući!"
Miloša je uvek čudio taj toliki preobražaj u svesti
vila iz Vilingora. 'Kako je moguće da se toliko izmene za
kratko vreme, da prime krišćanstvo, postanu monahinje
i da stare bogove najednom smatraju za demone. Tu
nisu čista posla.'
Znao je, doduše, da im je grof Vlad Tepeš obećao
vojnu zaštitu, da su bile u vazalnom odnosu prema
njemu. 'Ali, zato mu daju desetinu', trže se. 'Možda ih
je jednostavno ucenio, obećao da neće da ih potera iz
140