vo u vrt. Ali, nemoj slučajno da bi išta brao. Za to se
strogo kažnjava."
'Čak i smrću', pomisli Miloš odlazeći niz ulicu.
Gradski vrt nije bio ograđen niti je imao bilo kakve
vratnice. Nosio je pridev 'gradski' i zato treba da bude
dostupan svima. 'Ipak mu malo nege ne bi falilo', po-
misli Miloš. 'Ali da vidimo šta tu ima da se bere'.
Pored jedne staze opazi red višanja, a odmah pored
njih i trešnje. I višnje i trešnje su bile zrele. 'To se
Milutin, jadničak, najeo trešanja pa ga poteralo', doseti
se Miloš. Iako se i njemu prijelo sočnih trešanja, ipak
se suzdržao jer je stražaru obećao da neće ništa brati.
Ocenio je da je pola sata prošlo pa je odlučio da se vra-
ti u Gradsku kuću.
Kad je Miloš ušao u Gradsku kuću, stražar ga
srdačno dočeka i povede kroz zadnja vrata u vrt.
"Gradonačelnik te očekuje", reče stražar.
'Ovo je gradski vrt, a ne ono gde sam maločas bio,
pomisli Miloš kad ga stražar izvede u dvorište, 'ono je,
možda gradsko imanje koje je načelnik prisvojio za
sebe.'
Simon Bačvar je bio visok i krupan čovek velikih
šaka i kovrdžave prosede kose. Miloš je procenio da je
bar desetak godina stariji od Branila, njegovog oca.
Sedeo je u hladu pod lipom jer je dan bio vruć. Lipa je
bila u cvatu I pčele su zujale sakupljajući med. 'Izgleda
da uopšte nije loše biti gradonačelnik u Zidanu',
pomisli Miloš.
"Dobro došao, Miloše iz Gradine", dočeka ga grado-
načelnik.
91