načelnik i sudija, Simon Bačvar, osudio je ovoga ovde
Milutina iz Krsne, na smrt vešanjem jer je opoganio
gradski vrt. Kazna će biti izvršena sutra u podne, ovde
na trgu."
Čuli su se uzvici negodovanja, čak i jedno 'Dole
Simon Bačvar!', ali to je bilo sve. Miloš nje mogao da
veruje da se zbog takve jedne malenkosti ljudi osu-
đuju na smrt. Nije tada mogao da zna da je gradski vrt
zapravo voćnjak sa vinogradom od koga jedinu korist
ima Simon bačvar, kome je zanimanje preraslo u
prezime. Zato je Miloš odlučio da odmah ode u
gradsko nadleštvo i protestvuje zbog ovakve presude.
'Da imaju gradski nužnik, to se ne bi desilo', mislio je.
Na ulazu u nadleštvo zaustavi ga stražar.
"Kuda ćeš ti?", strogo ga upita.
Stražar je očito držanjem i govorom pridavao sebi
veću važnost nego što je stvarno ima.
"Hoću da razgovaran sa gradonačelnikom", reče
Miloš važno i odvažno.
"A ko si ti?", upita stražar ocenivši da Miloš nije
seljače iz okoline.
"Ja sam Miloš, sin vojvode Branila iz Gradine", od-
govori Miloš. “Hoću da gradonačelniku prenesem poz-
drave iz Gradine."
'Ne košta ništa da malo slažem', pomisli.
"Gradonačelnik je na ručku", reče stražar. "Vratiće
se za oko pola sata, pa ti tada dođi."
"A gde je gradski vrt?", upita Miloš. "Voleo bih da
ga pogledam."
"Na kraju ove ulice", pokaza stražar, "ona vodi pra-
90