kupuju. Skoro svako selo je imalo kovača koji je
izrađivao potrebne predmete od gvožđa, kožara za
izradu predmeta od kože, krojača za izradu odeće.
Ipak razmena robe je i dalje bila osnovni oblik trgo-
vine. Ljudi s voleli da dođu na trg, da vide poznanike iz
drugih sela, da se cenjkaju i podvaljuju jedni drugima.
"Kako da dođem na Gradski trg?", upita Miloš jed-
nog čoveka.
"Idi samo pravo i ne možeš da promašiš", odgovori
mu čovek. "Tamo se sastaju sve gradske ulice i ima
velika poljana sa prodajnim šatrama.
Miloš se zahvali i produži niz ulicu. Posle nekih
petstotinjak koraka ugleda trg. Bila je to oveća poljana
na koju su izlazile još tri–četiri gradske ulice. Poljana
je bila okružena drvoredom jablanova sa sve četiri
strane, a između jablanova i redova kuća pružala se ši-
roka ulica koja je kao neki pravougaoni prsten zatva-
rala trg, tako da onaj ko bi dolazio iz jedne gradske
ulice i hteo u drugu, nije morao da izlazi na trg, već bi
tom ulicom išao do druge.
Pored izlagača robe i malobrojnih kupaca, u pro-
storu između stolova sa robom, Miloš vide zaprežna
kola okružena gradskom stražom. Na kolima je bio
drveni dubak u kome je sad stajao i za njegov okvir
bio privezan visok i stasit mladić, nešto stariji od
Miloša. Pored njega je gradski glasnik udarao palica-
ma u doboš da bi privukao pažnju naroda.
"Narode, čujte i počujte!", vikao je prestavši da
udara palicama kad je procenio da ga prisutni građani
slušaju. "Daje se na znanje! Naš veleuvaženi grado-
89